Potentnost i hipertenzija 1, Mjesto lacidipina u suvremenom liječenju hipertenzije – 2.dio

Pri odabiru antihipertenzivne terapije Smjernice za liječenje hipertenzije preporučuju individualni pristup koji se temelji na ravnomjernoj važnosti svih lijekova iz bilo koje skupine. Pri potentnost i hipertenzija 1 se preporučuje davanje prednosti nekim skupinama lijekova kod određenih kliničkih stanja Blokatori kalcijskih kanala u liječenju hipertenzije Blokatori kalcijskih kanala primarno dihidropiridinski su snažni vazodilatatori, njihov učinak temelji se na blokadi utoka kalcijskih iona u glatku mišićnu stanicu koja regulira tonus krvnih žila.

Dihidropiridinski predstavnici imaju značajno veći afinitet za glatke mišićne stanice krvnih žila arteriola tako da se njihov antihipertenzivni učinak ostvaruje zbog vazodilatacije. Učinkovitost blokatora kalcijskih kanala u liječenju hipertenzije je godinama neupitno. Prema smjernicama, a one su temeljene na kliničkim studijama, blokatori kalcijskih kanala imaju važno mjesto u liječenju hipertenzije. Mogu biti lijek prvog izbora u početku liječenja hipertenzije, a postoje i stanja u kojima blokatori kalcijskih kanala ostvaruju dodatne povoljne učinke, povrh onih na krvni tlak.

Kod hipertenzije i pridruženog supkliničkog oštećenja organa - hipertrofije lijeve klijetke, kao i kod asimptomatske ateroskleroze blokatori kalcijskih kanala imaju prednost u liječenju zajedno s ACE inhibitorima. Kod osoba koje istodobno s povišenim krvnim tlakom imaju i anginu pectoris, dokazanu perifernu arterijsku bolest izoliranu sistoličku hipertenziju stariji bolesnici kao i metabolički sindrom, te u trudnih pacijentica s hipertenzijom, blokatori kalcijskih kanala imaju prednost u terapiji.

Tablica 1. Razlika među njima nije samo u vremenu otkrića i sinteze već i u specifičnim djelovanjima. Prva generacija dihidropiridinskih blokatora kalcijskih kanala ukjlučuje nifedipin i nikardipin, druga generacija felodipin, dugodjelujuće pripravke nifedipina i nikardipina i benidipin, isradipin, manidipin, nimodipin, nisoldipin, nitredipin.

Zadnja, treća, generacija ima dva predstavnika: amlodipin i lacidipin. Lijekovi treće generacije imaju produljeni poluživot a lacidipin uz to ima i povoljne učinke na stanične membrane. Mehanizam djelovanja lacidipina Primjena lacidipina ne dovodi do nagle vazodilatacije s tahikardijom i naglim padom krvnog tlaka neposredno nakon uzimanja lijeka, učinak je dugotrajan i pokriva satni period.

Visok krvni pritisak i šećerna bolest

Naglo smanjenje perifernog arterijskog otpora zbog brze vazodilatacije prouzroči refleksni porast pulsa a u nekim slučajevima kod bolesnika s koronarnom bolesti srca to može dovesti do razvoja akutnog potentnost i hipertenzija 1 sindroma posebno izraženo kod primjene brzodjelujućih preparata nifedipina.

Zbog svoje visoke vaskularne selektivnosti i vrlo povoljne farmakokinetike, lacidipin se može primijeniti u terapiji hipertenzije samo jednom na dan, bez bojazni da će dovesti do tahikardije ili pogoršanja koronarne bolesti srca.

Osnovni razlog njegove povoljne farmakokinetike i polaganog a dugotrajnog djelovanja leži u strukturi molekule lacidipina. Zbog specifičnog rasporeda atoma unutar molekule lacidipin ima visok afinitet vezanja na lipidni dvosloj membrane u stanicama.

To mu omogućuje polaganu difuziju u ciljnu stanicu i dugotrajnu akumulaciju u dvosloju stanične membrane, gdje se upravo i nalaze kalcijski kanali.

Kako je molekula lacidipina kumulirana u lipidnom dijelu membrane, stalno je raspoloživa za blokadu kalcijskog kanala. Nagomilan u lipidnom sloju membrane, na samom mjestu djelovanja, s polaganim otpuštanjem iz membrane, lacidipin ostvaruje dugotrajan i postupan učinak na krvne žile.

Ove karakteristike molekule lacidipina imaju i jasne kliničke implikacije: primjena lacidipina ne dovodi do nagle vazodilatacije s tahikardijom i naglim padom krvnog tlaka neposredno nakon uzimanja lijeka, učinak je dugotrajan i pokriva satni period.

Kada se tome pridruži visoka vaskularna selektivnost - u animalnim modelima afinitet za krvne žile u modelu sa štakorima 80 puta je veći nego afinitet za glatke mišićne stanice debelog crijeva, postaje jasno zašto je lacidipin potentan a nježan antihipertenziv.

Učinak lacidipina na miokard Primjena lacidipina u načelu ne mijenja snagu i brzinu rada srca, ali povećava koronarni protok i time indirektno poboljšava sveukupnu funkciju miokarda. Lacipidin nema niti nepovoljnog učinka na funkciju srčanog mišića. Blokada kalcijskih kanala može dovesti do smanjenja kontraktiliteta srčanog mišića, što je u slučaju primjene lacidipina nemjerljivo malo - u usporedbi s drugim blokatorima kalcijskih kanala ima najmanji negativni indeks srčane kontraktilnosti -8, amlodipin a verapamil Nema nikakvog učinka lacidipina niti na provodljivost električnih impulsa u provodnom sustavu srca.

Ne umanjuje se učinkovitost AV čvora niti mijenja frekvencija sinuatrijskog čvora.

Visoki tlak, lijekovi i problemi s potencijom

Primjena dvostrukih uobičajenih doza od 8 mg dnevno kod bolesnika s permanentnom stabilnom atrijskom fibrilacijom nije dovela do promjene ritma niti pojave kongestivnog zatajenja srca.

S druge strane, primjena lacidipina dovodi i do selektivne vazodilatacije koronarnih krvnih žila.

Time se povećava koronarni protok, smanjuje ishemija te ostvaruje direktna organoprotekcija miokarda. Lacidipin ostvaruje signifikantno veću perfuziju koronarnih arterija nakon primjene mg potentnost i hipertenzija 1 tijekom nekoliko tjedana kod hipertenzivnih bolesnika - mjereno pozitronskom emisijskom tomografijom PET i do tri puta više nego drugim blokatorima kalcijskih kanala nifedipin.

1. Visok krvni pritisak i šećerna bolest Visok krvni pritisak i šećerna bolest Hipertenzija je dosta česta u oba najčešća tipa dijabetesa i značajno utiče na nastanak i progresiju drugih komplikacija dijabetesa.
2. Neki liječenje hipertenzije

Primjena lacidipina u načelu ne mijenja snagu i brzinu rada srca, ali povećava koronarni protok i time indirektno poboljšava sveukupnu funkciju miokarda. Utjecaj lacidipina na cerebralnu cirkulaciju Kod primjene lacidipina nema sklonosti ortostatskoj hipotenziji jer baroreceptori reagiraju normalno i pri normaliziranom krvnom tlaku i ustajanju.

Protok krvi u središnjem živčanom sustavu reguliran je autonomno, kako bi opskrba mozga krvlju bila stalna i neometana promjenama krvnog tlaka. Ipak pri višem krvnom tlaku postoji konstantan rizik oštećenja središnjeg živčanog sustava većim opterećenjem krvnih žila mozga. Zahvaljujući činjenici da lacidipin uspijeva smanjiti tlakovno opterećenje krvnih žila mozga smanjenjem sistemskog krvnog tlaka a bez preusmjeravanja cirkulacije u splanhničke organe, kožu i bez smanjenja minutnog volumena srca, primjena lacidipina dovodi do održane perfuzije središnjeg živčanog sustava uz istodobno smanjenje tlakovnog opterećenja krvnih žila mozga.

Iako se u eksperimentalnim modelima primjenom lacidipina ostvari značajno smanjenje perifernog vaskularnog otpora uz smanjenje krvnog tlaka, nema smanjenja protoka krvi kroz mozak, čak nasuprot - protok kroz moždanu cirkulaciju raste.

Baroreceptorski sustav reagira vrlo pozitivno na primjenu lacidipina: smanjuje se tlak uz povratak na normalne vrijednosti bez smanjenja reaktivnosti i osjetljivosti baroreceptora. Stoga nema ni sklonosti ortostatskoj hipotenziji jer baroreceptori reagiraju normalno i pri normaliziranom krvnom tlaku i ustajanju. Stoga su nesvjestice uzrokovane naglijim ustajanjem pri primjeni lacidipina iznimno rijetke. Utjecaj lacidipina na funkciju bubrega Kod osoba s hipertenzijom često je funkcija bubrega kompromitirana i glomerularna filtracija održava se na račun povećanog filtracijskog tlaka.

Primjena lacidipina infarkt vysoký tlak u životinjskim modelima i kod bolesnika dokazano smanjuje vaskularni otpor u glomerulu i potencira se vazodilatacija aferentne arteriole. Na taj način ostaje očuvana glomerularna filtracija što je važan čimbenik bubrežne organoprotekcije. Nadalje, lacidipin je dokazao renoprotektivni učinak kod osoba s toksičnim oštećenjem nefrona na primjer ciklosporinom, cisplatinom i radiološkim kontrastnim sredstvima.

Učinak lacidipina na funkciju endotela Hipertenzija, ateroskleroza i dijabetes oštećuju vazodilatacijske karakteristike endotela, producirajući vazoaktivne supstance odgovorne za vazokontrikciju, a smanjenjem vazodilatacijskih supstanci posebno bradikinina i dušičnog oksida. U molekularnoj osnovi, ovaj proces potiče i održava aterosklerotsko oštećenje svih krvnih žila u organizmu.

Primjena lacidipina u eksperimentalnim modelima dovela je ne smao do vazodilatacije posredovane blokadom utoka kalcija u glatke mišićne stanice arteriola već i do djelomičnog oporavka sinteze dušičnog oksida.

Tako se može zaključiti da lacidipin ima ne samo vazodilatatorno već i antiaterosklerotsko djelovanje posredovano dušičnim oksidom NO. Dugotrajna primjena lacidipina osim smanjenja tlaka može dovesti do reverzije aterosklerotskih procesa krvnih žila.

Maksimalna koncentracija postiže se oko sat nakon ingestije.

Hrana nema bitnog utjecaja na apsorpciju lacidipina, pa čak niti konzumacija soka od grejpa ili druge hrane bogate flavonoidima.