Hipertenzija sartana,

Liječenje hipertenzije

Rezistentna hipertenzija i spironolakton Srpanj 27, Prof. Josip Vincelj dr.

Intervju Goran Koracevic - AMEC - Hipertenzija i disekcija aorte

Arterijska hipertenzija glavni je nezavisni čimbenik rizika za srčanožilne bolesti. Bolesnici s rezistentnom hipertenzijom imaju značajno veći srčanožilni rizik nego bolesnici bez rezistentne hipertenzije Bolesnici s rezistentnom hipertenzijom imaju značajno veći srčanožilni rizik nego bolesnici bez rezistentne hipertenzije.

Fiksne kombinacije antihipertenzivnih lijekova

Demografske promjene koje uključuju povećanje incidencije pretilosti i povećanje udjela starije populacije dovode do toga da će rezistentna hipertenzija biti još češća u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Kod bolesnika s rezistentnom hiperetnzijom izraženije su promjene na ciljnim organima kao što je hipertrofija lijeve klijetke, promjene na očnoj pozadini i oštećenje bubrežne funkcije hipertenzija sartana proteinurijom.

Rezistentna hipertenzija može biti prividna i prava.

U liječenju rezistentne hipertenzije glavna je stepenica promjena loših životnih navika tj. Sljedeća stepenica u liječenju je redovito uzimanje kombinirane antihipertenzivne terapije. Od antihipertenziva u liječenju rezistente hipertenzije koristimo ACE inhibitore ili sartane uz blokatore kalcijskih kanala i diuretik.

Ovim lijekovima još možemo dodati blokatore alfa i beta adrenergičkih receptora s ciljem snižavanja tonusa simpatikusa. U liječenju rezistentne hipertenzije važne su obje stepenice i o njima ovise rezultati liječenja.

Važno je naglasiti da patofiziološki temelji rezistentne hipertenzije nisu još uvijek u potpunosti razjašnjeni. Značaj aldosterona dobro je poznat u patogenezi rezistente hipertenzije.

Stoga je opravdano dodavanje blokatora mineralokortikoidnih receptora odnosno spironolaktona. Rezultati brojnih provedenih studija ukazuju na korisne učinke blokatora mineralokortikoidih receptora kao što je spironolakton te je stoga lijek izbora u liječenju rezistentne hipertenzije. Rezistentna hipertenzija liječi se renalnom denervacijom.

Rezultati prve randomizirane i multicentrične studije Prag objavljeni su ove godine.

Netretirana hipertenzija povećava napor kome su izloženi srce i arterije, što konačno dovodi do njihovog oštećenja. Hipertenzija povećava rizik od otkazivanja srca, srčanog udara infarkt miokarda i šloga. Na sreću, tretman visokog krvnog pritiska je obično uspešan i lako se primenjuje. Ovde ćemo prikazati tretman osnovne primarne hipertenzije.

Cilj istraživanja bio je usporedba učinka renalne denervacije i medikamentne terapije uz procjenu učinka spironolaktona na snižavanje krvnog tlaka. U studiju Prag bilo je uključeno bolesnika s rezistentnom hipertenzijom. Vrijeme praćenja bolesnika bilo je 12 mjeseci. U hipertenzija sartana bolesnika učinjena je renalna denervacija, a 54 bolesnika primala su medikamentnu terapiju uz spironolakton. Rezultati studije Prag pokazuju da renalna denervacija nije bila superiornija od medikamentne terapije.

Blokatori kalcijumskih kanala

Dodatak blokatora aldosterona tj. U studiji je jasno pokazana korist dodavanja spironolatona u terapiji rezistentne hipertenzije. U svakodnevnoj kliničkoj praksi često smo neodlučni, preporučamo preniske doze ili se bojimo dodavati spironolakton u nekim slučajevima, hipertenzija sartana posebice u bubrežnih bolesnika, dijabetičara i bolesnika sa zatajivanjem srca.

Oprez je potreban radi mogućeg povećanja razine kalija u plazmi zbog dodavanja spironolaktona već postojećoj terapiji ACE inhibitorima ili sartanima. Na kraju može se zaključiti da je jasna korisnost spironolaktona u liječenju rezistentne hipertenzije.

Nadamo se da će u budućnosti biti još studija o učinkovitosti liječenja rezistentne hipertenzije s većim brojem bolesnika. Ocjena 5.